Posjet utvrdama u Sisku, Kostajnici i Zrinu

Na najznačajniju godišnjicu Sigetske bitke, 9. rujna, obišli smo utvrde u Sisku, Kostajnici i Zrinu. Iznenadno ostvaren stručni i memorijalni obilazak pratilo je iznimno raspoloženje i vrijeme.

“Sisciom in situ” – poznatom prezentacijom antičkog gradskog zida, realiziranom po projektu naših prijatelja i članova Udruge (poglavito dia Antuna Diklića) započeli smo pregled utvrđenja. Zbog zaostalog održavanja Grad Sisak ce uskoro popraviti ovu važnu prezentaciju gradskog zida. Najbolje su sačuvani izvorni dijelovi zida i vruće pocinčani dijelovi nove instalacije, kao i njeno kamenje. Drveni dijelovi i instalacija s lećom su teško stradali. Već nadzorna kamera i odgovarajuće impregnirano drvo bi vjerojatno riješili ovu poteškoću.

 

Obišli smo i Gradski muzej, gdje je zbor vježbao “a kapela” zborne  pjesme sto je održavalo plemeniti ugođaj. Vrlo zanimljiv postav muzeja smo mogli pogledati, makar odmah iza subotnjeg radnog vremena, susretljivošću gđe Suzane na vratima. Na samom početku je glineni idol ili votivna figurica visine desetak cm, sa posebnim kljunom ili njuškom; skoro identična figuricama iz blizine sela Velika Vranovina, sa platoa sada nazvanog “Turska Kosa”, koje se uglavnom nalaze u Karlovačkom muzeju. Procjena starosti figurice je 4-6.000 god. Tu su i neolitske granitne uglačane sjekire, kojima su po najnovijim istraživanjima savršeno okrugle rupe bile bušene razvijenom tehnikom zvučne vibracije – saznali smo od prof.dr. Mihajla Firaka. Cijeli postav ima izuzetnih stvari koje predočuju dijelove djelatnosti ovog u prošlosti izuzetnog centra.

 

Utvrda Sisak sada je okružena bitno drugačijim zelenilom visokih jablanova, nego u svojoj slavnoj prošlosti. Instruktivna maketa u južnom tornju prikazuje stanje u vrijeme najpoznatije bitke za Grad. Obišli smo i najnižu etapu gdje se obavljaju radovi drenaže. Muzej interesantno koristi prostore za prikaz djelovanja same Utvrde, ali i za povremene izložbe, koja je sada bila o značajnom sisačkom izdavaču pred jedno stoljeće.

 

Utvrda Kostajnica dočekala nas je Otvorenih vrata jer je bila Likovna kolonija 9-10. rujan. U izvrsnom je stanju, nakon uređivanja koja su trajala kroz prošlo desetljeće. S druge strane rijeke Une, odmah iznad mjesta Kostajnica, okolinom gospodari plato na brdu Did, sada „ijekavizirano“ Djed. Na  njemu su dobro sačuvani ostaci bastionske utvrde iz 18. st., sa velikom pločom za tumačenje. Očima većine posjetilaca izletišta-restorana na strani platoa prema samoj rijeci  svakako ovi zemljani ostaci, prekriveni samoniklom šumom, i nisu očiti.

 

Svakako je sam plato bio korišten od starodrevnih vremena, i to u paru s malom tvrđavom na riječnom otočiću, koja izravno nadzire plovljenje i prijelaz rijeke nekad drvenim mostom. Plato na brdu Did bio je dovoljan za utvrđenje, obredno mjesto, naselje. Naša mješovita ekipa brzo je iznijela moguću vezu naziva brda Did s istovrsnim nazivom poglavara povijesne Bosanske crkve = Did. Spontano se tako izrazila gđa Emina Kurtagić, povezujući svoje djelomično Bosansko podrijetlo i Sorbonski doktorat iz Arheologije.

 

Zahvaljujući radovima na uređenju utvrde Zrin, postoji dobar putokaz na cesti između Kostajnice i Dvora. Cesta je položena povijesnom trasom, što je vrlo zanimljivo, no unatoč novom asfaltu, zbog potpune nepreglednosti valja biti vrlo oprezan na ovih 9 km uske zavojite brdske ceste. Bas ovaj dio bio je izložen potpunom genocidu 1943., kada je i srušena utvrda i potpuno uništeno mjesto koje je do tada udomljavalo oko tisuću duša.

 

Mnogo ljudi došlo je obilježiti godišnjicu Sigetske bitke na vrlo lijepoj širokoj i skrovitoj livadi okruženoj šumom, oko 500 m ispod utvrde Zrin. Posred livadice teče krasan gorski potočić, oko kojeg su klupe ugostitelja, pozornica, a i mjesta za vozila. Dalje se ide pješke strmom i širokom šljunčanom cestom, nekada glavnom prometnicom naselja koje više ne postoji. Nakon oko 300-400 m cesta se dijeli, lijevo prema ruševini gotičke crkve Sv Marije Magdalene, a desno prema Utvrdi Zrin. Do oboje je još po 150-200 m.

 

Obzirom da je sve zaraslo šumom, ne vide se s ovog cestovnog račvanja. Crkva je veličanstvena, jednobrodna s po četiri kontrafora sa strana. Prema posebnom položaju očito je bas ovo bilo vrlo izuzetno mjesto i prije izgradnje ove crkve. Naime radi ispravne orijentacije ulazom prema zapadu, a na očito starijem kultnom mjestu, crkva je postavljeno okomito na strmu padinu, i to malo ispod grebena, tako da su graditelji oštro zasjekli kameni brijeg odmah ispred ulaza, a nasipali i podzidali ispod  apsidalne polovice. Prirodnog zaravanka uopće nisu imali i crkvi je moguće prići samo od odozdo odostraga. Od crkve su nakon 1943. ostali samo zidovi koje se sada popravlja i koji svojom kamenom klesanom bjelinom svijetle u brdskom krajoliku.

 

Utvrda Zrin nadjenula je ime plemenitim Šubićima kada su bili preseljeni u ovaj prostor. Ime se veže uz glagol zuriti, ziriti, značenja da je s ovog mjesta gospodareći pogled u daljine cjeline Pounja, i to najviše prema jugu, u smjeru Bihaća, povijesnog “ključa Hrvatske”. Prirodna otprilike uspravna stijena na vrhu brijega, još za 5-10 m izdiže skoro ravni plato neobične veličine. Otprilike ovalni zid po rubu stijene iznutra je nizak 1-3 m, no izvana je oko 10 m. Sada se uglavnom popravlja ulazni dio sa ozbiljnim  tornjem kvadratne osnove i složenim propugnaculumom koji je mogao imati troja, možda i četvora  vrata za redom. Na tornju je od prošle godine brončana ploča stavljena kao spomen na okruglu godišnjicu bitke za Siget 1566. Sve je lijepo počišćeno i pokošeno, a obodni zid još nije došao na red. U usporedbi npr. s dugogodišnjim radovima na gradu Sokolac u Brinju, ovdje se za malo vremena vidi dobar pomak. Nasred ovog utvrđenog platoa postojao je nekad zamak s više tornjeva od kojeg su preostali samo crteži i podzemni ostaci. I bez njega jasna je akropolska moć ovog položaja.

 

Velika količina rudnika limonita i galenita između Siska i Kostajnice, korištenih i u pradavna vremena votivnih idola “s kljunovima”, sto znamo npr. po talioničkim pećima na do sada najizdašnijem arheološkom nalazištu (Velika Vranovina – Turska Kosa, pred 4000-6000 g) osiguravala je posao mnogima, pa znamo po opisima branitelja Zrina i obližnjeg još moćnije utvrđenog Gvozdanskog da je velik dio stanovništva bio sastavljen od rudara iz Primorja koji su dolazili ovdje zarađivati, a onda i braniti utvrde.

 

Vađenje ruda omogućilo je u pradavno doba izrađivanje brončanih žica, ukrasa i alata, a u obnoviteljskom vijeku rudarstva Šubića Zrinskih i kovanje svog novca baš ovdje. Vađenje, proizvodnju gvožđa, bakra, olova, srebra nisu  uspjeli obnoviti razni novi  organizatori  nakon pada Zrina i Gvozdanskog u 16. st., unatoč poznatoj dohodovnosti.

 

Zbog manjka stanovnika vrlo malo znamo o mnogim rudarskim oknima ovog područja. Za neka znamo da su upotrijebljena kao masovne kosturnice. U drugima su se vjerojatno skrivali ljudi, a i divlje životinje, svakako šišmiši.

 

Sa akropolskog položaja Zrina vidi se u veliku daljinu. Zemljopisnim položajem Zrinska gora sa zapada i Kozara sa istoka, zaštićuju dolinu Une od ulaza sa sjevera. Obzirom da nema umjetnog svjetla naselja, cijeli zvjezdani svod jako je “prisutan” nad Zrinskom gorom.

 

Malu skupinu NUFa sastavili su dia Lidija Sekol, urbanistica i inicijatorica dolaska na komemoraciju žrtvama ovih bitaka za Zrin  i Siget, prof. dr. Mihajlo Firak, dr. Emina Kurtagic , i ja, Stjepan Lončarić, dopredsjednik Udruge i predstavnik Hrvatske u znanstvenoj komisiji UNESCO-a ICOFORT.

 

Sisak

 

Kostajnica

 

Zrin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *