23. “Dani europske baštine” u Krapju

Krapje i obnovljeni čardaci Slavonske Vojne Granice, izvorno iz prelaska 17./18. st.; bili su cilj našeg stručnog obilaska 16. rujna 2017.

Povod su bili 23. “Dani Europske Bastine ” koji se održavaju u naselju Krapje (tko se teže sjeća , “krap ” je spora riječna riba, moguće da su nam otomanske trupe za nju donijele i tzv. naziv “šaran”; svakako u Hrvatskoj postoje nazivi rijeka i grada Krapina, Krapinščica, Krapinske toplice, pa i Krapje). Izvrstan organizator priredio je riblji paprikaš od krapa za sve pozvane, kao i odličan lovački gulaš.

 

Cijelo selo se potrudilo; udruge čuvanja običaja, ribičke i lovačke; općina u Jasenovcu; Ministarstvo kulture – ovdje predstavljeno vrijednom kolegicom konzervatoricom mr.sc. Ksenijom Petrić d.i.a.; Park prirode Lonjsko Polje, turistička zajednica, izložba fotografija, sajam, mimohod u domaćim nošnjama, brod za obilazak Save/Une ( u sastavu Parka Prirode Lonjsko Polje) itd.

 

Žarište našeg posjeta bili su čardaci koji su prije desetak godina ponovno izvedeni na izvornim položajima (barem uglavnom) i prema projektima g. Davora Salopeka d.i.a. , legende i pokretača preporoda drvene tradicijske gradnje s knjigom “Hrvatska korablja”, još iz 1971.

 

U sustavu izvorne kontrole linijske granice duž rijeke Save, drveni nadzorni tornjevi , “čardaci ” igrali su najvidljiviju ulogu. Bili su raspoređeni na oko 500-1000 m udaljenosti, ovisno o preglednosti, kako bi se međusobno vidjeli do prvih susjednih. Posada od nekoliko domaćih graničara imala je obvezu pucnjevima upozoriti na opasnost i poslati obavijest po glasniku u zapovjedništvo. Zapovjedništvo je tad iz garnizona slalo trupe i slično. Izvorni čardaci bili su izrađivani iz deblje hrastove građe nego što je sada slučaj. No i ovi izgledaju impresivno. Služe svrsi zaštite izletnika od kiše i promatranju ptica. (I ovdje se potkrala greška i ove promatračnice se na putokazima i materijalima PP Lonjsko polje uporno nazivaju “osmatračnicama “. Tu smo riječ sretali baš isključivo na služenju vojnog roka u nekadašnjoj JNA. Živi bili pa vidjeli, tko ce ovu zabunu prvi ispraviti. Zahvalan sam mu.)

 

U vanjskim mjerama uglavnom odgovaraju izvornima, a tanju drvenu građu baš i ne primijete ljudi bez specijalističke edukacije. Za pretpostaviti je da su i jeftiniji. Uglavnom čardaci i izletnički brod Katarina II nose posebnost doživljaja, osjećaj novog truda, u inače dugo uzgajanoj vrijednosti ovog starog graničarskog kraja.

 

Postavljanje i vraćanje čardaka na izvorna mjesta duž Vojne Granice, pritom u današnjem korištenju za edukativno rekreativnu svrhu, može se samo pozdraviti.
Preporučamo vraćanje čardaka svugdje gdje ce imati brižne upravitelje koji će ih održavati i čuvati, kao što je to u PP Lonjsko Polje.

 

Naša Ksenija Petrić održala je predavanje o Parkovnoj baštini unutar PP Lonjsko Polje i općine Jasenovac.

 

Naizgled čudno jer je ovo Park Prirode. Na prvi pogled izgleda kao da je samo spomen područje Jasenovac parkovno uređeno za svoju krajnje specifičnu svrhu. No tamo logično likovno dominira spomen obilježje, dragog mi iz osobnog sjecanja (arhitekta i kipara Bogdana Bogdanovića) visine i simbolike Jasena, baš u smislu starodrevnog razumijevanja da je Jasen – Drvo Svijeta, mjesto gdje se povezuje, dodiruje Podzemlje i Nebo.

 

Vratimo se od ove digresije. Lonjsko Polje već je dugo predano sa strane naše Hrvatske prema UNESCO WH listi čekanja (tentative list) kao mješoviti prirodno/ kulturni spomenik svjetske posebnosti. Upozoreni smo od evaluatora da kod dopune prijave valja više poraditi na strani kulturne baštine. Jasno da se ne radi o opisu spomen područja koje je područje izrazito različitih koncepcija i okrivljavanja u nekadašnjoj jugoslavenskoj politici. Radi se o prostoru dijela bivše Slavonske Vojne Granice, gdje se ona proteze širinom Lonjskog Polja.

 

Takozvano Lonjsko Polje ravničarska je depresija duž koje teku potoci Lonja, Trebizat, Lonjic , Strug (koji je bio i bocni kanal rijeke Save). To sve utječe sa sjevera u Savu otprilike preko puta gdje s juga utječe Una svojim nekad deltastim ušćem.

 

Sada već samo nazivlje ovih vodotoka i mjesta Jasenovac daje dosta misliti svakom tko ima nešto saznanja o toponomastici i značenju ovih izraza. Svakako se radi o izuzetnom prirodnom mjestu. Ovu prirodnu datost već su davno uočili i ljudi. Tome nam je potvrda npr. arheološka skupina iz područja sela Velika Vranovina, s južne strane Save. (Radi se o utvrđenom i izdignutom obrednom mjestu, povijesno svježeg naziva “Turska kosa”. Nekoliko tisuća godina prije naše ere: talioničke peći, mnogobrojni idoli – zavjetni darovi u obliku malih konja i obrednih konjanika od terakote, grobovi svećenica sa složenim ženskim oglavljima kakva se i danas nose u ovom dijelu središnje Hrvatske).

 

No zadnje i još uvijek svježe povijesno razdoblje je Slavonska Vojna Granica. To razdoblje objedinjavalo je relativno divlju prirodu s gniježđenjem velikog broja ptica i potpunu organizaciju ovog dijela Vojne Granice.

 

Sama Vojna Granica bila je postavljena idealno u koncepciji i vrlo spretno je na stvarnoj prirodi postavila svoju cistu koncepciju organizacije. Kao posljedica te organizacije, područje same granice moralo je biti potpuno popaseno (kao svježe pokošeno, kako se nitko ne bi mogao šuljati kroz travu). Nije moglo biti nikakvog grmića, a kamoli drveta. Tek u dubini nakon pojasa koji su nadgledali graničari iz čardaka, moglo je biti usjeva, pa i grmlja i drveća.

 

Uprava Vojne Granice voljela je naglašavati svoju organizacijsku snagu izvođenjem pravocrtnih cesta. To je imalo i razlog jednostavnog nadzora i kontrole puščanom paljbom, a pri izvođenju i jednostavnog mjerništva. Stanovništvo granice imalo je praznovjerno uvjerenje o štetnosti stabala oraha na ljude. Uprava granice, želeći raširiti ovo korisno drveće, ipak je ostavljala osobnu slobodu, i nije tjerala graničare da sade orahe u vlastita dvorišta, no organizirala je sadnju drvoreda oraha uz ceste na javnom zemljištu. Slično je bilo i sa sadnjom drvoreda dudova, radi masovno organiziranog uzgoja dudovog svilca. Hrastove kuće bile su uglavnom pokrivene slamom. Da bi slama bila teže zapaljiva, valja je impregnirati vodom od ispiranja lana. Ovdje su bila velika polja lana, jer bez njih nema slamnatih krovova. Konja je trebalo mnogo i za potrebe Vojne Granice, a i za potrebe tegljenja brodova sa žitom prema Sisku i Karlovcu. A to se radilo u ogromnoj količini do 1878. (do izgradnje pruge za Rijeku ).

 

Unutar naselja, u središtima, oko crkvi, škola, vojnih i upravnih zgrada, isto se sadilo drvorede, ovdje poglavito u Jasenovcu.

 

Zbog jako zanimljivog i gustog programa, nije bilo vremena za tribinu, za razgovor s izlagačima.
Zanima me koliko postoji sređen pregled nekadašnjeg biljnog pokrova u različitim razdobljima aktivne Vojne Granice, to znaci za 18., 19. st.? Upravo taj biljni pokrov, koji je bio organiziran po Upravi Vojne Granice, bio je i bit će veza između Prirodne baštine i Kulturne baštine, Lonjskog Polja, kao potencijalnog člana na UNESCO WHL miješanog područja. Pokazujem ovo jer se radi o Fortifikacijskoj baštini, posebnom dijelu kulturne baštine.

 

Za ovu baštinu u okviru UNESCOvog ICOMOSa postoji komisija ICOFORT usmjerena bas na fortifikacijsku baštinu i “vojne krajolike”. Srećom za divlju prirodu, koncept Slavonske Vojne Granice, omogućio je uz utvrđivanje Granice i očuvanje divlje prirode o kojoj se sada brine PP Lonjsko Polje.

 

40% turista u Europi koji posjećuju “kulturnu baštinu”, posjećuju baš utvrdnu baštinu. Taj postotak raste. Ovo nam valja više osvijestiti, već i kako bi uspjelo postavljanje Lonjskog polja na UNESCO WHL, kao posebnog vojnog krajolika sa drvenom graditeljskom baštinom i sačuvanom prirodom.

 

Stjepan Lončarić, mag. ing. arh.
ICOFORT HR
– NUF

 

Program Dani europske baštine u Krapju 2017. (pdf)

 

Krapje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *